Kako su čudne igre sudbine . Rijetko ko shvati bit neobjašnjivog i naizgled nespojivog . Pa se tješimo frazom 'zbog ravnoteže među zvijezdama ' .
I evo ih tu ,zbog ravnoteže među zvijezdama ;on –tipični realista čiji je svijet pun definicija i činjenica i ona- sanjar i romantičar .
Laganim korakom držeći se za ruku koračaju bez cilja . On voli zimu samo kad drži njenu ruku u svojoj a ona zimu voli uvijek ,zato što tako mora biti . Zašto ?Zbog ravnoteže među zvijezdama . Ova ugodna tišina koja je poput lake sumaglice ispunjavala prostor i davala mu čar i ljepotu nastala je poslije duge rasprave . Ovaj put , tema su bila djeca i njihovi svjetovi . On je čvrsto držao do mišljenja da već u ranom djetinjstvu djeci treba ponavljati jasne definicije i ne zavaravati ih a ona je na djecu gledala kao da je i sama dijete i čvrsto branila interese maštanja i apstrakcije . Nije voljela te njihove rasprave jer nikad nisu dolazili do zaključka , svako je ostajao pri svom .O ih je volio , volio je gledati je okruženu zimskom bjelinom s pahuljama u kosi kako čvrsto brani ono u šta vjeruje. Ma kako on njena uvjerenja smatrao pogrešnim i neispravnim volio je njene izraze lica.
Morao je prekinuti tišinu . Voljela je način na koji je to radio pojačavajući stisak ruke .
'Susnježica' –rekao je primjećujući kako joj se izraz lica mijenja . Neka neobjašnjiva koprena sjete i mrzovoljnosti prekrila joj je lice . Namrštili su se ,iz različitih razloga. Ona jer ne voli susnježicu a on nezadovoljan nestalom sumaglicom koju je stvorila tišina i promjenom izraza njena lica . Prekinuti su rijetki trenuci njegovog zanosa . Primjećivao je da nekad prestaje biti realan kad je ona tu ,nekad . Jedva mu je do svijesti dopirao dječji glas ' A šta je susnježica?'
Pogledao je niže i vidio upitni izraz tako simpatično ozbiljan na licu malenog dječaka koji je čuo onu njegovu riječ koja je značila prekid tišine . Ponovo ju je pogledao . Primijetio je da se vraća onaj njen radosni i zaneseni izraz lica koji je volio posmatrati i neprimjetno se osmjehnuo.
Sagnula se i pogledala dječaka onim divnim pogledom punim razumijevanja i ljubavi koju je nesebično dijelila svima . 'Ona je i sama veliko dijete ' pomislio je i nije mu to smetalo . Bore na njenom čelu odavale su mu da se sprema reći nešto pa je strpljivo čekao . U tom trenu shvatio je koliko je dobro poznaje . 'Volim je ';bila je misao koja mu je sijevnula u mislima i učinila sve njegove definicije ,brojke i račune nebitnima .
'A to ti je kad snijeg i kiša padaju zajedno' –rekla je iskreno se smiješeći i gledajući dijete. Diskretno se nagnuo i šapnuo joj 'Vidiš ,to je pojednostavljena definicija . Ipak ,definisala si pojam ' rekao je uporno dokazujući svoje tvrdnje . Samo se nasmiješila jer je poznavala djecu i znala je da nakon toga slijedi mali milijun pitanja pa je čekala .
'A ja ne volim susnježicu ' –rekao je dječak ozbiljno gledajući u daljinu.
'Ni ja ' –rekla je ona gledajući u istom pravcu .
Ta dva svijeta njemu nedokučiva činila su mu se sad tako zanimljivim i čarobnim da je ponovo na tren zaboravio sve svoje definicije . Trgnuo se iz tog stanja shvativši da su pobijene sve njegove tvrdnje . Kako se definicijama može djetetu dati razlog zašto ne voliš susnježicu ? Njima treba mašta . 'Svima treba mašta ?'-pomislio je .
'A zašto ne voliš susnježicu ' ? upitala je dječaka i on se osjetio izostavljenim iz te njihove igre koju su oboje shvatali daleko ozbiljnije .
Slegnuo je ramenima. 'Ne znam ,nekako je ..teška ' ..
Sad ih je već napregnuto posmatrao očekujući ishod razgovora. I bio je iskreno zadivljen djetetovim poimanjem susnježice. I on je igru počeo shvatati ozbiljnije .
'A ti ?'- Upitao je dječak
Sad je sva njegova pažnja bila usmjerena na ženu koju voli ,što je shvati prije par trenutaka i dijete u njenim pokretima ,pogledima . Čekao je .
'Znaš '-zvonio je njen glas kao praporci i poput razbijenog stakla padao na tlo stvarajući divan mozaik riječi . ' Ja volim zimu . I volim snijeg . I volim pucketanje leda pod nogama' –rekla je zaneseno i divno .
Dječak ju je očito shvatao što mu je vidio po izrazu lica ,on ju je samo volio. 'I'-nastavila je 'Sve to čini zimsku bajku ,predivnu a susnježica je razara 'rekla je udarajući nogom o tlo . Snijeg napola otopljen ,pomiješan s vodom boje zemlje odgovarao je šljapkanjem na njen udar .
'Aha,nema onog čarobnog pucketanja ' –rekao je dječak kimajući glavom .
Digla je glavu sretna što je razumije i pogledala dijete očima tako sličnih njegovim
'Da! ' rekla je .
' Ali znaaaš , zima još traje , do 21. marta ,rekao je u jednom dahu . A tek je januar ! '
Sad se nijemi posmatrač njihove igre nasmiješio a ona ga je pogledala nježno i sa djelimičnim odobravanjem . Definisano , činjenično!
'A šta kažeš na to da mi zavolimo i to šljapkanje , bez razloga ,samo zato što stvara lijep zvuk . Spustio je glavu i vidio malenog mrava koji se ko zna otkud pojavio u ovo hladno doba godine i žurno nekud bježao . Pratio ga je pogledom i rekao svojoj novoj prijateljici :Znaš,mravima su ove lokve na cesti mora .' Rekao je ozbiljno gledajući oko sebe . 'Pa hajde da ti i ja volimo cestu s lokvama '
Iskreno se nasmijala i zagrlila dječaka kojeg vidi prvi put u životu .
'Da ,voljet ćemo cestu jer imamo milion mora i jezera ,čitav jedan mali svijet ' rekla je u svom stilu , onako slatko ozbiljno i simpatično .
Vratila je ruku u njegovu i on je odgovarajući na taj njen stisak zavolio i zimu i led i susnježicu . Sve .
'Bože ,ona je takvo dijete . I čini me tako sretnim' mislio je gledajući pramen njene kose kojim se vjetar igrao .
'On je upravu . Bitne su i definicije ,činjenice . Sve to čini jedan divan sklop ,da' mislila je ona mašući dječaku koji se udaljavao.Kad su ga izgubili iz vida
Pogledala ga je ushićeno.' Eto ishoda naše razgovora . Oboje smo upravu'.
'Da ',kimnuo je glavom potvrđujući to što je rekla . Taj mali je zaista spoj nas dvoje .
I koračali su dalje , tišina je ponovo ispunila prostor .
Eto ,zato trebaju jedno drugom . On treba nju da se ne izgubi u brojkama i računima a ona njega da ne odleti predaleko u svoje visine. On je njena stvarnost a ona njegov bijeg od stvarnosti . Zbog ravnoteže među zvijezdama .
Pobjegla sam .
Noć je čudna .
Budi alkohol . Budi tišina . Budi tama . 
